Sibirski limun, poznat i pod latinskim nazivom Poncirus trifoliata, zanimljiva je i izuzetno otporna biljka koja se često pogrešno smatra pravim limunom. Iako pripada porodici Rutaceae, istoj kao i citrusi, sibirski limun je zaseban rod i najbliži je srodnik narandže. Njegova najveća vrednost leži u izuzetnoj otpornosti na niske temperature, zbog čega je stekao popularnost u područjima sa hladnijom klimom, gde klasični citrusi ne mogu da opstanu na otvorenom.
Opis biljke:
Ova biljka potiče iz severne Kine i Koreje, ali je zahvaljujući svojoj prilagodljivosti rasprostranjena širom Evrope. Može da izdrži temperature i do -20 °C, pa čak i niže, što je čini jednim od najotpornijih „citrusa“. U našim klimatskim uslovima može se gajiti direktno u vrtu bez potrebe za zimskom zaštitom, što je retkost među biljkama sličnog izgleda. Sibirski limun raste kao gust, trnovit žbun ili manje drvo koje može dostići visinu od 2 do 4 metra. Grane su prekrivene snažnim, oštrim trnovima, zbog čega se često koristi i kao prirodna zaštitna ograda. Listovi su karakteristično trodelni (trifolijarni), po čemu je biljka i dobila ime. Tokom vegetacije listovi su svetlo do tamnozeleni, dok u jesen dobijaju atraktivnu žutu boju pre opadanja, jer je biljka listopadna – za razliku od većine citrusa koji su zimzeleni.
Cvetanje:
Cvetovi sibirskog limuna pojavljuju se u proleće, pre listanja. Beli su, mirisni i vrlo dekorativni, podsećaju na cvetove limuna ili narandže. Nakon cvetanja formiraju se mali, okrugli plodovi žute boje, koji izgledom podsećaju na minijaturne limune ili narandže. Iako su aromatični i bogati eteričnim uljima, plodovi su izrazito kiseli i gorki, pa se retko konzumiraju sirovi. Najčešće se koriste za preradu – za marmelade, likere ili kao dodatak jelima, gde se ceni njihov intenzivan miris.
Jedna od važnih uloga sibirskog limuna u voćarstvu jeste njegova upotreba kao podloga za kalemljenje citrusa. Zahvaljujući snažnom korenovom sistemu i otpornosti na mraz, često se koristi za uzgoj limuna, mandarina i pomorandži u hladnijim krajevima. Kalemljene biljke dobijaju veću otpornost i bolju prilagodljivost zemljištu.Biljka je relativno skromnih zahteva. Najbolje uspeva na sunčanim položajima i u dobro dreniranom zemljištu. Podnosi različite tipove zemljišta, uključujući i slabije plodna, ali ne voli dugotrajno zadržavanje vode oko korena. Otporna je na većinu bolesti i štetočina, što je čini pogodnom za ekološki uzgoj i vrtove sa minimalnim održavanjem.
Osim praktične vrednosti, sibirski limun ima i značajnu dekorativnu ulogu. Gust rast, zanimljivi listovi, mirisni cvetovi i jarko žuti plodovi čine ga atraktivnim tokom većeg dela godine. Posebno je zanimljiv u zimskom periodu, kada bez lišća dolazi do izražaja neobična, trnovita struktura grana.
Sibirski limun predstavlja idealan izbor za ljubitelje citrusa koji žive u kontinentalnim područjima, kao i za one koji žele otpornu, neobičnu i višestruko korisnu biljku u svom vrtu. Više o gajenju citrusa pročitajte ovde.